im. ž. 〈G bèsmislenosti, I bèsmislenošću/bèsmislenosti〉 svojstvo onoga što je besmisleno; sin. nesuvislost; ant. smislenost, suvislost

im. ž. 〈G bèsmislicē; mn. N bèsmislice, G bèsmislīcā〉 besmislen i nerazuman postupak ili izjava

prid. 〈G bèsmrtna; odr. bèsmrtnī, G bèsmrtnōg(a); ž. bèsmrtna, s. bèsmrtno〉 1. koji ne umire, koji je vječan; ant. smrtan 2. pren. koji ima trajnu vrijednost, koji je veoma slavan ili popularan [besmrtni aforizam; besmrtna poezija]

im. ž. 〈G bèsmrtnicē; mn. N bèsmrtnice, G bèsmrtnīcā〉 1. ona koja je besmrtna, koja ne umire, koja je vječna; ant. smrtnica 2. pren. slavna žena koja će ostati zapamćena i nakon svoje smrti

prid. 〈G bèsmrtničina; ž. bèsmrtničina, s. bèsmrtničino〉 1. koji pripada besmrtnici; ant. smrtničin 2. pren. koji pripada ženi koja će ostati zapamćena i nakon svoje smrti

im. m. 〈G bèsmrtnīka, V bèsmrtnīče; mn. N bèsmrtnīci, G bèsmrtnīkā〉 1. onaj koji je besmrtan, koji nikad ne umire, koji je vječan; ant. smrtnik 2. pren. slavna osoba koja će ostati zapamćena i nakon svoje smrti

im. ž. 〈G bèsmrtnosti, I bèsmrtnošću/bèsmrtnosti〉 1. osobina onoga koji je besmrtan, koji ne umire, koji je vječan; ant. smrtnost 2. pren. svojstvo onoga što je besmrtno, što ima trajnu vrijednost, što je veoma slavno ili popularno

prid. 〈G bèsplatna; odr. bèsplatnī, G bèsplatnōg(a); ž. bèsplatna, s. bèsplatno〉 koji se ne plaća [besplatna ulaznica]

pril. bez plaćanja, tako da se ne plati [~ dobiti]

prid. 〈G bȅspomoćna; odr. bȅspomoćnī, G bȅspomoćnōg(a); ž. bȅspomoćna, s. bȅspomoćno; komp. bespomòćnijī〉 koji ne može sam sebi pomoći

im. ž. 〈G bȅspomoćnosti, I bȅspomoćnošću/bȅspomoćnosti〉 osobina onoga koji je bespomoćan

prid. 〈G bèsposlena; odr. bèsposlenī, G bèsposlenōg(a); ž. bèsposlena, s. bèsposleno〉 koji nema nikakav posao, koji ništa ne radi

im. m. 〈G bèsposličāra, V bèsposličāru/bèsposličāre; mn. N bèsposličāri, G bèsposličārā〉 osoba koja ne voli raditi, koja izbjegava posao

prid. 〈G bèsposličāreva; ž. bèsposličāreva, s. bèsposličārevo〉 koji pripada besposličaru; sin. besposličarov

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. besposlìčārīm, 3. l. mn. besposlìčārē, imp. besposličári, aor. besposličárih, imperf. besposlìčārāh, prid. r. besposličário〉 ne raditi ništa, izbjegavati posao

im. ž. 〈G bèsposličārkē, DL bèsposličārki; mn. N bèsposličārke, G bèsposličārkā/bèsposličārkī〉 žena koja ne voli raditi, koja izbjegava posao

prid. 〈G bèsposličārova; ž. bèsposličārova, s. bèsposličārovo〉 usp. besposličarev

prid. → nepotreban

prid. 〈G bȅsprāvna; odr. bȅsprāvnī, G bȅsprāvnōg(a); ž. bȅsprāvna, s. bȅsprāvno〉 koji nije u skladu s pravnim propisima [bespravna gradnja]

prid. 〈G besprijékōrna; odr. besprijékōrnī, G besprijékōrnōg(a); ž. besprijékōrna, s. besprijékōrno〉 koji ima najbolja svojstva, koji je bez nedostataka [~ proizvod; besprijekorna osoba]; sin. (idealan, perfektan), savršen; ant. nesavršen

prid. 〈G bȅsrāmna; odr. bȅsrāmnī, G bȅsrāmnōg(a); ž. bȅsrāmna, s. bȅsrāmno〉 koji nema srama; sin. bestidan

prid. 〈G bèstīdna; odr. bèstīdnī, G bèstīdnōg(a); ž. bèstīdna, s. bèstīdno; komp. bestìdnijī〉 koji nema stida; sin. besraman

prid. 〈G bȅstjelesna; odr. bȅstjelesnī, G bȅstjelesnōg(a); ž. bȅstjelesna, s. bȅstjelesno〉 koji nema tijela [bestjelesno biće]; ant. tjelesan

prid. 〈G besùbjektnōg(a); ž. besùbjektnā, s. besùbjektnō〉 gram. koji nema subjekta [besubjektna rečenica]

prid. 〈G bèšćutna; odr. bèšćutnī, G bèšćutnōg(a); ž. bèšćutna, s. bèšćutno; komp. bešćùtnijī〉 1. koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge [~ čovjek]; sin. bezdušan, ( neosjećajan); ant. osjećajan 2. koji odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge [~ postupak]; sin. bezosjećajan

im. ž. 〈G bèšćutnosti, I bèšćutnošću/bèšćutnosti〉 1. osobina onoga koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bezdušnost, (neosjećajnost); ant. osjećajnost 2. svojstvo onoga što odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bezosjećajnost

im. m. 〈G betóna〉 grad. čvrsto gradivo koje je smjesa cementa, pijeska, šljunka i vode

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. betònīrām, 3. l. mn. betonírajū, imp. betònīrāj, aor. betonírah, imperf. betònīrāh, prid. r. betonírao, prid. t. betònīrān〉 postaviti/postavljati beton, prevući/prevlačiti betonom [~ igralište]

prid. 〈G bètōnskōg(a); ž. bètōnskā, s. bètōnskō〉 koji je od betona [~ zid]

im. ž. 〈G bèvāndē; mn. N bèvānde, G bèvāndā/bèvāndī〉 piće nastalo miješanjem crnoga vina i vode

prij. 〈G〉 1. označuje da se što obavlja u odsutnosti drugih ili da što postoji, odvija se uz nepostojanje čega [doći ~ prijatelja; prihvatiti ~ zahvalnosti; stol ~ stolica]; ant. s 2. označuje da tko ili što nema kakvu osobinu, obilježje ili svojstvo [soba ~ pogleda na more; mačka ~ mačića]; ant. s 3. označuje da je što uvjetovano čime [Bez rada nema uspjeha.]

im. s. 〈G bezákōnja〉 stanje bez zakona, nezakonito poslovanje ili čin

prid. 〈G bȅzalkohōlnōg(a); ž. bȅzalkohōlnā, s. bȅzalkohōlnō〉 koji ne sadržava alkohol [bezalkoholno piće]; ant. alkoholni

prid. 〈G bezàzlena; odr. bezàzlenī, G bezàzlenōg(a); ž. bezàzlena, s. bezàzleno; komp. bezazlènijī〉 1. koji sve prihvaća s povjerenjem, koji ima dobre namjere i ne smišlja podvale [~ mladić] 2. koji odražava povjerenje i dobre namjere [~ pogled]

im. ž. 〈G bezàzlenosti, I bezàzlenošću/bezàzlenosti〉 osobina onoga koji je bezazlen ili svojstvo onoga što je bezazleno

prid. 〈G bȅzbōjna; odr. bȅzbōjnī, G bȅzbōjnōg(a); ž. bȅzbōjna, s. bȅzbōjno〉 koji je bez boje

prid. 〈G bȅzbōlna; odr. bȅzbōlnī, G bȅzbōlnōg(a); ž. bȅzbōlna, s. bȅzbōlno〉 koji je bez boli ili bola; ant. bolan

im. s. 〈G bèzboštva〉 1. nijekanje postojanja boga 2. osobina onoga koji je bezbožan ili svojstvo onoga što je bezbožno; sin. bezbožnost

prid. 〈G bèzbožna; odr. bèzbožnī, G bèzbožnōg(a); ž. bèzbožna, s. bèzbožno〉 1. koji ne vjeruje u postojanje boga [~ čovjek] 2. koji odražava nevjerovanje u postojanje boga [~ čin]

im. ž. 〈G bèzbožnicē; mn. N bèzbožnice, G bèzbožnīcā〉 žena koja ne vjeruje u postojanje boga

prid. 〈G bèzbožničina; ž. bèzbožničina, s. bèzbožničino〉 koji pripada bezbožnici

prid. 〈G bèzbožničkōg(a); ž. bèzbožničkā, s. bèzbožničkō〉 koji se odnosi na bezbožnike i bezbožnost

im. m. 〈G bèzbožnīka, V bèzbožnīče; mn. N bèzbožnīci, G bèzbožnīkā〉 osoba koja ne vjeruje u postojanje boga

im. ž. 〈G bèzbožnosti, I bèzbožnošću/bèzbožnosti〉 usp. bezboštvo

prid. 〈G bèzbrižna; odr. bèzbrižnī, G bèzbrižnōg(a); ž. bèzbrižna, s. bèzbrižno; komp. bezbrìžnijī〉 1. koji nema briga [~ dječak] 2. koji ne odražava brigu [~ pogled]; ant. zabrinut

pril. 〈komp. bezbrìžnijē〉 tako da odražava čiju bezbrižnost [~ pogledati]; ant. zabrinuto

im. ž. 〈G bèzbrižnosti, I bèzbrižnošću/bèzbrižnosti〉 osobina onoga koji je bezbrižan ili svojstvo onoga što je bezbrižno; ant. zabrinutost

im. m. 〈G bèzbroja〉 ono što se ne može izbrojiti, velika množina [U bezbroju problema teško se snaći.]